Feed

Ja volim svoju Bosnu i Hercegovinu zato što smatram da osjećaj taj koji doživite kad odete vani i kad se sretnete sa Bosancima i Hercegovcima je zaista neizmjerljiv sa bilo čim. Kada odeš iz kuće onda možeš da vidiš kako ta kuća lijepo izgleda. Nekako kad si u njoj pa nemaš osjećaj i te slike koje ona zaista predstavlja, a to je definitivno jedna prelijepa priča koja se zove Bosna i Hercegovna. Ne možete odbacit nešto odakle ste nikli, odakle ste povukli neke najdivnije gene, odakle ste naučili živjeti u multikulturalnosti, multietičnosti.

Kad putujete negdje na godišnji odmor, i onda kad se vraćate osjećate se nekako drugačije kad pređete granicu i kažete „ovo je moje“. Ne znate ni sami zašto, ali taj neki osjećaj koji vas ispuni je to da samo ono što se zove vaša domovina može izazvati jedinstven osjećaj, osjećaj ponosa, osjećaj da pripadate i da to nešto pripada vama. Bosna i Hercegovina je mala država, nismo ni svjesni koliko tu ima potencijala i prirodnih ljepota, da se čovjek prosto izgubi u svemu onome što se može vidjeti unutar 20 kilometara. Prije svega, prelijepe planine, rijeke, šume, a imamo i more.

Bosna i Hercegovina, puna usta. Bosna je majka moja i ja sam bosanski soj. Gdje god da se nađemo, kad progovorimo, naš govor, naš jezik, naša duhovnost koja proizilazi i zna sviju. Kroz naš govor, osjete se naši običaji, naša kultura i naša ljubav prema državi. Bosna je kao jedna velika sofra i ja kažem za ovom mojom sofrom bujrum svima, i kraljevima i prosjacima. Kažu da svi smo pred Bogom isti. Da li smo jednako u duši čisti, to vidi On. Djeca vole domovinu.