Maternji jezik kao temelj demokratije i ljudskih prava.

Govoriti o maternjem jeziku kao o temelju slobode, identiteta i demokratije danas je veoma važno jer je jezik, nažalost, često korišten i koristi se kao političko oružje – sredstvo podjela, negiranja i manipulacija. Upravo zato je zadatak svakog pojedinca i SBK -a da ga brani kao temeljno ljudsko pravo i stub demokratije.

Vjerovatno će se neko zapitati - Kako staviti jezik u istu ravan s pravom na život, na hranu, na krov nad glavom?

Lahko.

Jezik je dom u kojem narod stanuje. Kada ti oduzmu jezik, ostaneš bez krova nad glavom. Zato njegovo ukidanje, preimenovanje, negiranje... nije slučajno. Uskratiti jezik znači uskratiti pravo na postojanje.

Historija nas uči da tiranija često počinje napadom na jezik.

Kada se jednom narodu zabrani ili ograniči upotreba jezika, ne oduzima mu se samo riječ, nego i pravo da misli, stvara i učestvuje ravnopravno u društvu.

U jeziku je sačuvana prošlost, tradicija i intelektualna vrijednost jednog naroda. Oduzimanjem prava na taj jezik oduzimaš mu svo kulturno i intelektualno naslijeđe s kojim se on povezuje. Time ga podčinjavaš, ponižavaš i etiketiraš kao manje vrijednog člana društva. Dokaze za ovakve tvrdnje pronalazimo kroz historiju širom svijeta, a najočitiji primjeri su kolonizirane zemlje koje ni dan - danas nisu ostvarile punu demoktratiju niti se riješiti balasta nametnutog im jezika, jezika kolonizatora. Dokaz tome je i negiranje bosanskog jezika na nekim područjima BiH.

Jednostavno je - bez imena jezika nema ni imena slobode.

Ako se ova misao projicira na bosanskohercegovačku stvarnost, shvatamo da kada neko kaže „bosanski jezik ne postoji“ — to nije samo izjava.

To je udarac.

To je nasilje nad djetetom, nad identitetom, nad cijelim narodom, nad govornicima bosanskog jezika.

To je otimačina intelektualnog blaga i naslijeđa. A to nas treba boljeti, to nam mora smetati.

Mora nas boljeti spoznaja da djeca u domovini, žive pod tiranijom — boljeti činjenica da nismo našli instrumente za primjenu članova Konvencije o pravima djece, ni za provedbu odluka Ustavnog suda, koji su jasno presudili u korist djece Konjević Polja, Kotor Varoši, Liplja, Potočara...

Ali svaka bol traži lijek. Možda ga nema u potpunosti, ali postoji ono što olakšava: istina i upornost.

Možda demokratija počinje upravo tu — u toj tihoj, ali neumoljivoj otpornosti:

Kada nam kažu da ne postojimo, mi nastavljamo govoriti, pričati, čuvati riječi, pisati.

I evo nas danas — okupljeni oko SBK -a odlučili smo da to činimo zajedno i da se u narednim mjesecima i godinama aktivno uključimo u afirmaciju maternjeg jezika, u borbu za očuvanje identiteta i u domovini, i izvan nje.

U dijaspori jezik nije samo veza s domovinom.

On je ključ da naša djeca rastu snažna, s korijenom i identitetom — ali i otvorena prema svijetu.

George Orwell je davno upozorio da jezik ima snažnu moć.

Politički jezik često ima svrhu da laži zvuče istinito, da zločini budu prihvatljivi, a širenje nepravde izgleda kao nužnost. Onaj ko kontroliše jezik — pokušava kontrolisati i misao. Bez prava na jezik - nema demokratije, slobode, jer je maternji jezik most između individualnog dostojanstva i kolektivne slobode.

I upravo zbog svega ovoga, SBK će u narednom periodu kroz Sektor za kulturu, jezik i tradiciju intenzivirati svoj rad na promicanju službenog bosanskog jezika kako bi se očuvala jezična raznolikost i osiguralo da se bosanski jezik koristi i razvija, a samim ti da se osigura da se ta znanja prenose na mlađe generacije.

prof. Amela Isanović, MA bosanskog jezika i književnosti

SBK Izvršno vijeće

Predsjednik Resora za jezik, kulturu i tradiciju