Pjer Žalica

Ponosni na domovinu Pjer Žalica

Volim zemlju i ljude u kojoj živim zato što ne znam zašto ih volim, što nemam nikakav racionalni razlog ili interes. Nego ih volim kao što se voli kuća. Do sad nisam imao gosta koji nije otišao iz BiH da nije imao neko osjećanje otkrića ili blagog ushićenja. Bez racionalnog odgovora zašto mu je ovdje bilo toliko lijepo i zašto želi ponovno da dođe. Meni vrlo prija i mislim da je to dobro što mi imamo imanentno nepoštovanje veličine, meni to recimo odgovara. Što imamo pomalo ironijski ciničan odnos prema životu, što je možda malo goštačka, ova planinska stvar, da nam ništa nije teško, zato što je u startu sve teško i da iz toga proizilazi i ta neka naša blaga tvrdoglavost. Spremnost na druženje i duhovitost. Bivajući rođeni optimista, mislim da ćemo se u skorije vrijeme probuditi, da ćemo se okrenuti sami sebe, početi više cijeniti sami sebe i onda će rezultati koji kao potencijal povremeno i pokazujemo da će izaći nekako mnogo vidljivije napolje. Jer ja mislim da je koliko god smo dobri i koliko god nam je lijepo da nam je potencijal mnogo mnogo veći ovdje. Onako, meni prva asocijacija uvijek bio Mujaga pekar kod kojeg sam prve kifle kupovao, slastičar Zuni koji mi je prodavo bozu, raja s kojom sam igrao lopte iako nikad nisam znao igrat lopte, al su me, pošto smo bili raja, primali u tim. Tako da s te dvije strane mislim da imamo ljude koji fantastično uz sav cinizam su jedni uz druge i jedni druge vole. Imamo ljude koji su napravili neke ogromne stvari i da bi bilo bolje da se u ovoj nekoj našoj intimnoj grupi, ali i ovoj nekoj javnoj više cijenimo i poštujemo, jer smo to sigurno zaslužili.