Bosna i Hercegovina, puna usta. Bosna je majka moja i ja sam bosanski soj. Gdje god da se nađemo, kad progovorimo, naš govor, naš jezik, naša duhovnost koja proizilazi i zna sviju. Kroz naš govor, osjete se naši običaji, naša kultura i naša ljubav prema državi. Bosna je kao jedna velika sofra i ja kažem za ovom mojom sofrom bujrum svima, i kraljevima i prosjacima. Kažu da svi smo pred Bogom isti. Da li smo jednako u duši čisti, to vidi On. Djeca vole domovinu. Putujući širom svijeta, na nekim od mojih nastupa u dijaspori, ta djeca njeguju našu kulturu, naš folklor, naše običaje, naš jezik, što je jako važno. To roditelji čine željni svoje domovine i svega onoga što su ostavili ovdje, oni to prenose na svoju djecu i to me jako raduje. Ljudi, običaji, adeti, kultura, dakle sve ono što čovjeka veže za njegov prag, to je ljubav koja konstantno je prisutna i struji kroz naše vene, a to je ljubav prema domovini Bosni i Hercegovini.