22 Mart Svjetski dan Voda

Monitoring i zaštita vodnih resursa
Prof. dr Enver Karahmet
Senita Isaković MA

Kvaliteta vodnih resursa sve je više ugrožena različitim vrstama onečišćenja. Ljudske aktivnosti u posljednjih 50 godina uzrok su rekordnog onečišćenja vodnih resursa. Procjenjuje se da više od 2,5 milijarde ljudi širom svijeta nema odgovarajuću odvodnju otpadnih voda. Svakoga se dana u svjetske vode ispušta 2 milijuna tona otpadnih voda i ostalih efluenata. Taj je problem još istaknutiji u zemljama u razvoju, gdje se u površinske vode ispušta više od 90% nepročišćenih otpadnih voda i 70% neobrađenog industrijskog otpada. S povećavanjem broja stanovnika ubrzava se i migracija iz sela u gradove. Procjenjuje se da će do 2050. godine u gradovima živjeti 6,4 milijarde ljudi, u odnosu na 3,4 milijarde u 2010. godini. Ako se ovako brz rast prikladno ne riješi kroz proaktivno planiranje i financiranje, to će biti dodatan izazov za kvalitetu vode. Neodgovarajuća infrastruktura, kao i loše održavanje postojeće, dovodi do problema u upravljanju komunalnim otpadom, kao i u pročišćavanju i ispuštanju otpadnih voda. Ljudske aktivnosti obično utiču na distribuciju, količinu i hemijsku kvalitetu vodnih resursa. Raspon ljudskih aktivnosti koje utiču na interakciju podzemne i  površinske vode je širok. Rezerve pitke vode nisu neiscrpni prirodni resursi. Dinamičan razvitak društva i sve veći pritisci na prirodni okoliš, a samim time i na vodu, postaju jedno od ključnih pitanja održivog razvoja, budući da zagađivanje vode u podzemlju i na površini dodatno utiče na smanjenje zaliha vode. Pristup adekvatnim količinama vode dobrog kvaliteta je od suštinskog značaja za ljudsko zdravlje; produktivni slatkovodni ekosistemi su ključni za opstanak mnogih biljnih i životinjskih zajednica, a čisti, odnosno nezagađeni vodeni ekosistemi pružaju niz usluga ljudima širom svijeta. Održavanje kvaliteta vodenih ekosistema je povezano sa očuvanjem ljudskog blagostanja koje direktno ovisi o očuvanju integriteta i „zdravstvenog statusa“ vodenih ekosistema koji im osiguravaju hranu i ostale proizvode neophodne za život. Upravljanje vodama čini skup aktivnosti, odluka i mjera čija je svrha održavanje, poboljšavanje i ostvarivanje jedinstvenog vodnog režima na određenom području, što se naročito ostvaruje osiguravanjem potrebnih količina vode odgovarajuće kvalitete za različite namjene, zaštitom voda od onečišćenja, uređenjem vodotoka i drugih voda i zaštitom od štetnog djelovanja voda. Zaštita voda od onečišćenja vrši se radi očuvanja života i zdravlja ljudi i zaštite okoline, te omogućavanja neškodljivog i nesmetanog korištenja voda za različite namjene. Zaštita voda ostvaruje se nadzorom nad stanjem kvalitete voda i izvorima onečišćenja,  prječavanjem, ograničavanjem i zabranjivanjem radnji i ponašanja koja mogu uticati na onečišćenja voda i stanje okoline te drugim djelovanjima usmjerenim očuvanju i poboljšavanju kvalitete i namjenske upotrebljivosti voda. Vlade država trebaju planirati i realizovati Državne planove zaštite voda, radi realizovanja zaštite voda, mora i okeana u pogledu zaštite od onečišćenja s kopna. Poseban problem je u očuvanju vodnih resursa usled stalnog zagađivanja od strane hemijske, prehrambene, poljoprivredne i druge industrije (Gereš, 1998). Ukupna akumulacija kopnene vode Ukupno kopneno skladištenje vode, koje obuhvata plavu vodu u rijekama, jezerima, podzemnim vodama, snijegu i ledu, i zeleno skladištenje vode kao vlažnost tla, integrirani je pokazatelj zaliha vode koji podupire globalno gospodarstvo opskrbljivanjem vodom društva i industrije te pružanjem voda za sve vodene i kopnene ekosisteme, kao i snabdijevanjem hrane i biomase u kišnim vodama i proizvodnji navodnjavanjem. Voda pohranjena u podzemnim vodama i dubljim akviferima omogućuje ljudima da uzgajaju usjeve na mjestima gdje su oborine previše ograničene ili nepouzdane. Ova podzemna voda, koja osigurava 49% vode zahvaćene za kućanstvo u cijelom svijetu i oko 43% sve vode zahvaćene za navodnjavanje (Rodella et al. ur., 2023.), vrijedan je resurs usred klimatskih promjena jer se ne mijenja sezonski i ne isparava kao površinska voda za vrijeme vrućina. No, veliki broj vodonosnika se brzo iscrpljuje pa čak i nestaje. Istraživanjima se utvrđuju mnoge neizvjesnosti koje ograničavaju našu sposobnost da do kraja shvatimo potencijalne posljedice klimatskih promjena. Dodatna su istraživanja potrebna i za bolje upoznavanje s klimatski osjetljivim ekološkim procesima. Ključni nalazi u vezi s klimatskim promjenama i kruženjem vode jesu: 

• Povećano zatopljenje: uz pretpostavku da će se nastaviti porast emisije plinova koji uzrokuju efekt staklenika, procjenjuje se da će temperature u sljedećih sto godina porasti za prosječno 3° do 6° Celzijevih.
• Različiti regionalni utjecaji: klimatske promjene neće biti iste u svim krajevima. I porast temperature varirat će od regije do regije. Uvelike će varirati i potencijalni utjecaji klimatskih promjena.
• Osjetljivi ekosistemi: ekosistemi su izuzetno podložni procijenjenim stopama i razmjerima klimatskih promjena.
• o Rasprostranjena briga za vodu: voda je problem u svim regijama, no sve regije imaju različite probleme. Velika briga u svim regijama jest i suša. U mnogim su regijama velik problem poplave i kvaliteta vode.
• Porast uzgoja šuma u bližoj budućnosti: dugoročno gledano, promjene globalnih procesa, poput vatre, insekata, suša i bolesti, vjerojatno će smanjiti produktivnost u uzgoju šuma.
• Veća šteta na obalnim područjima i trajno zaleđenu tlu: klimatske promjene i posljedičan porast razine mora vjerojatno će povećati opasnosti za infrastrukturu u klimatski osjetljivim područjima.
• Drugi poremećaji na koje će klimatske promjene negativno djelovati: klimatske promjene vjerojatno će uvećati kumulativne učinke drugih poremećaja, kao što su zagađenje zraka i vode te razaranje staništa zbog ljudskog razvoja. Ukupni učinci klimatskih promjena i drugih poremećaja vjerojatno će nadmašiti prag izdržljivosti nekih sistema (The economics of water, 2024).
• Očekivane promjene: vrlo je vjerojatno da će neki oblici i učinci klimatskih promjena biti posve nepredvidljivi budući da će složeni sistemi na nepredvidljive načine reagirati na klimatske promjene.
• Neizvjesnost je i dalje prisutna: u nauci su još prisutne znatne neizvjesnosti u pogledu učinaka klimatskih promjena. Daljnja istraživanja poboljšat će naše spoznaje i moć predviđanja socijalnih i ekoloških učinaka, a javnosti dati korisne informacije o strategijama prilagođavanja (Gereš, 2004: i  Kalajdžić i sar. 2009). 

Svjetski ekonomski troškovi i gubici zbog nedjelovanja u očuvanju sveukupnih resursa vode bit će značajni. Globalno gledano, ukupna količina vode pohranjena na površini Zemlje i ispod nje je nestabilna i opada u područjima gdje su poljoprivredna i privredna aktivnost koncentrisana. 

• „Hot spot“ tačke su vezane za prostore velike gustine naseljenosti, uključujući sjeverozapadnu Indiju, sjeveroistočnu Kinu, te južnu i istočnu Evropu koje su posebno ranjive regije.
• Najsiromašniji koji čine oko 10% globalne populacije dobijaju preko 70% svojih godišnjih padavina iz kopnenih izvora i najteže će biti pogođeni procesom krčenja šuma.
• Ako bi padavine koje dolaze iz dijelova krčenja šuma nestale, stope rasta u Africi i Južnoj Americi mogle bi značajno pasti – za 0,5 do 0,7 %.
• Intenzivno navodnjavani regioni imaju tendenciju da osjete opadanje skladištenja vode, pri čemu bi neki mogli doživjeti stopu pada dvostruko brže od drugih regiona Svijeta. Ako se trenutni trendovi nastave, ekstremno smanjenje čuvanja i skladištenja podzemne vode moglo bi učiniti navodnjavanje neizvodljivim, što bi opet dovelo do smanjenja globalne proizvodnje žitarica za oko 23%.
• Izazov s očuvanjem količine vode postaje još hitniji kada prepoznamo koliko vode je svakoj osobi dnevno potrebno da bi živjela  dostojanstvenim životom. Dok je za zadovoljavanje osnovnih zdravstvenih i higijenskih potreba potrebno 50 do 100 litara dnevno, za dostojanstven život – uključujući adekvatnu ishranu i potrošnju – potrebno je najmanje oko 4.000 litara po osobi dnevno. Većina regija ne može osigurati ovoliku količinu vode lokalno. Iako bi trgovina mogla pomoći u pravednijoj raspodjeli vodnih resursa, ometaju je neusklađene politike i sama vodna kriza (The economics of water, 2024).