Pozdravni govor održao je novi Predsjednik SBK Mirsad Čaušević
Akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić je rekao da se bosanstvo mora sve više isticati kao jedno od spasonosnih rješenja za BiH. 22. maja 1992. godine BiH je postala članica Ujedinjenih nacija a ne naroda. Ni do danas nismo afirmisali naš nacionalni identitet.
U Dejtonskom Ustavu pominju se samo narodi Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali kao i građani BiH. Nigdje nema pojma nacije ali se namjerno prevodi narod u nacija i vitalni interes naroda u vitalni nacionalni interes. Termin nacija datira od Francuske buržoaske revolucije 1789. godine i vezan je za postojanje države. Kurdi su narod ali nikada nisu postali nacija jer nemaju državu. Ako u BiH prihvatimo, što nam se stalno podmeće, priču o tri nacije onda je to uvod u buduću podjelu BiH na tri mini državice. U svijetu nema države sa dvije a kamoli sa tri nacije i nije slučajno da se u Ustavu BiH govori o trima narodima, a ne nacijama.
Većinsko stanovništvo Kosova su Albanci i nikada nisu bili vezani za naziv Kosovar ali su ga uveli i stoji kao oznaka za nacionalnost na njihovim ličnim kartama. Svjesni su ogromne prednosti tog naziva za očuvanje i integraciju svoje države nego da insistiraju da su nacionalno Albanci.
Na našu žalost u BiH je sve postavljeno naopako. Ni trideset jednu godinu od nezavisnosti BiH mi nismo izgradili nacionalni identitet koji označava u modernom tumačenju pojma nacije zajednicu državljana jedne države i koji se određuje prema državi. Jedini mogući pojam za pripadnost naciji bi bio Bosanac jer je naziv Bosanac i Hercegovac neprikladan jer se nacionalnost izražava jednom riječju. A imajući u vidu da je do Berlinskog kongresa 1878. godine punih 930 godina naziv Bosna koja je u sebi apsorbovala pojam Hercegovinu bio jedina oznaka za naš geopolitički prostor Hercegovci bi morali razumjeti ovaj argument koji najčešće služi onima koji osporavaju Bosanac kao nacionalnu odrednicu da kažu da je to neprihvatljivo za Hercegovce.
Trebali bi se ugledati na Ruandu ističe akademik Kurtćehajić. Imali su mnogo veći sukob od nas u BiH i za samo sto dana preko milion je ubijeno u stravičnom genocidu a oko 40% protjerano i pobjeglo. Imali su sukob između dva bratska naroda Hutu-čisti domoroci i Tutsi koji su bili mješavina sa evropskim kolonizatorom. Nakon sticanja nezavisnosti 1962.godine od Belgije, većinski Hutu (oko 85%) nezadovoljni svojim položajem u odnosu na manjinske Tutse započeli su genocid prema njima a povod je bio obaranje aviona sa njihovim predsjednikom za što su optužili Tutse. Kad se sve smirilo na čelo Ruande 2000. godine dolazi Predsjednik Paul Kagame koji zakonski zabranjuje nazive Tutsi i Hutu i proklamuje nazive Ruanđani i Ruanđanke. Za samo deset godina do 2010. godine četrnaest puta Ruanda uvećava godišnji bruto proizvod a prihodi od unutrašnjeg poreza povećavaju se dvadeset puta. To je bio bum i danas je Ruanda druga zemlja po sigurnosti ulaganja stranog kapitala u Africi a trideset deveta u svijetu. A Bosna i Hercegovina iako evropska zemlja na periferiji je i neprekidno se vrtimo u krug zbog etničke razdvojenosti i stavljanja bošnjaštva, srpstva i hrvatstva u prvi plan. Afirmacija bosanstva kao nacionalne svijesti i njegovo postepeno prihvatanje bi mogla BiH izvesti iz začaranog kruga.
Kurtćehajić ističe da bosanstvo ima dva značenja. Šire u nacionalnom i uže u etničkom smislu kao sinonim za naziv Bošnjak i pri tome ističe da je kroz srednjevjekovnu Bosnu provejavao termin Bošnjanin u svim Poveljama bosanskih vladara osim početkom XV stoljeća u jednoj Povelji kralja Tvrtka II Kotromanića Dubrovčanima gdje koristi termin Bošnjak.
Dolaskom Osmanlija koji su sa državnopravnog aspekta bili okupatori u BiH nama se mijenja naziv Bošnjanin u Bošnjak. Može se postaviti pitanje zašto nije u Bosanac. Razlog je možda u tome što Otomanska lingvistika nije imala slovo C a i u današnjoj Turskoj iako postoji slovo C čita se kao dž ili đe pa bi Bosanac bio Bosanadž ili Bosanađe. Do druge polovine XIX stoljeća naziv Bošnjak se koristio za oznaku cjelokupnog stanovništva Bosanskog pašaluka, od 1865. godine Bosanskog vilajeta kada pravoslavni sveštenik Bogoljub Petranović počinje proces srbizacije Bošnjaka pravoslavaca a Božić Klement kroatizaciju Bošnjaka katolika. 1906 ukida se naziv Bošnjak od strane AustroUgarske vlasti a sljedeće 1907. godine i bosanski jezik. Bošnjaci muslimani polako postaju vjerska skupina sve dok im nije u AVNOJ-evskoj Jugoslaviji 1968. godine Centralni komitet Saveza komunista BiH vratio identitet pod nazivom Musliman sa velikim „M“ .Titovu želju da se ustanovi naziv Bosanac srpski i hrvatski komunisti nisu htjeli da prihvate ni za živu glavu. Dobrica Ćosić u SANU 1989. godine izjavljuje „Srbi nemaju što više tražiti u Bosni ukoliko se usvoji i proglasi bosanska nacija“.
Nakon višestranačkih izbora 1990. godine SDA je mogla u koaliciji sa SDP-om i reformistima i samo nekolicinom probosanskih poslanika iz drugih stranaka kojih je bilo u to vrijeme zamijeniti termin Musliman sa nazivom Bosanac kao oznaku za sve koji prihvataju i vole ovaj identitet bez obzira na konfesiju. Vjerovatno bi sudbina BiH bila mnogo bolja u jugoslovenskoj krizi nego u oštroj podjeli na tri etnički različitim interesima konfrontrirana naroda. Čak i 1993. godine bilo bi dugoročno puno bolje za sudbinu BiH da je određen termin Bosanac i potpuno otvoren za pripadnike svih religija, nego Bošnjak koji se 99% vezao za pripadnike islamske vjeroispovijesti. Mnogim Bošnjacima iz BiH je drag termin Bosanac i u etničkom smislu a nekoliko procenata se tako i odredilo iako su time ušli u kategoriju ostalih a veliki broj se pisao Bošnjak jer nije htio da bude ostali. Zato je potrebno razmisliti da se s obzirom na činjenicu da su Bošnjak i Bosanac sinonimski nazivi u etničkom smislu i ne samo za državljane već i za sve one koji nisu državljani BiH a koje kultura, historija i tradicija povezuje sa Bosnom što označava etnički identitet da se na budućem popisu u okviru iste kategorije stavi Bošnjak/Bosanac jer bi se samo tako vidjelo koji je naziv miliji bosanskom čovjeku. Bošnjaci van BiH više preferiraju naziv Bošnjak jer su bili dio Bosne do 02.02. 1877. godine kad su Osmanlije odvojile Novopazarski sandžak i pripojile ga Kosovskom vilajetu. Ali bez obzira na to oni bi mogli izabrati što žele da budu jer su oba termina sinonimi i vezani za pripadnost Bosni ne samo kroz državljanstvo već i kroz historijske veze sa Bosnom. Mnogi se danas u BiH pišu Bošnjaci jer ne žele biti ostali a da im se ponudi ova mogućnost vidjelo bi se koliko je, i da li je bliži naziv Bosanac bosanskom čovjeku od naziva Bošnjak koji je Osmanlijski naziv za Bosanca.
U svom izlaganju akademik prof.dr. Dževad Jahić je ukazao da su Bošnjanin, Bošnjak i Bosanac sinonimi u jezičkom smislu i time potvrdio ispravnost teza Kurtćehajića da ovi termini označavaju pripadnost Bosni ne samo u državotvornom (nacionalnom) smislu nego i svakom drugom: kulturološkom, običajnom, teritorijalnom kroz historiju Bosne što čini obilježje etničkog identiteta.
Ova Javna tribina je samo inicijalna i treba biti uvertira u otvaranje prema širokoj naučnoj raspravi ali i građanstvu šta misli o svemu ovome kao i o ideji afirmacije bosansva ne samo u nacionalnom nego i u etničkom smislu kao sinonimu nazivu Bošnjak. Život i stvarnost su važniji od nametanja i treba da bude onako kako svako osjeća u srcu da je najbolji naziv za njegov etnički identitet Bošnjak ili Bosanac a da pri tome ne mora biti ostali. Ako ove ideje o bosansvu nađu mjesta u srcu bosanskog čovjeka one će zaživjeti a ako ne, onda će ostati samo kao promišljanja pojedinih intelektualaca. Ali ne treba ih u startu ugušiti, saopćio je SBK.
