en
bs
Ponosni na domovinu Vlastimir Mijović
Ja lično ne bih mogao sebe nikad zamisliti na nekom drugom mjestu. Iako to nije plod
nikakvih racionalnih razmišljanja. Jednostavno zato što osjećam nekakvu sponu sa onim što
je oko mene, što je ispod mene, što sam gotovo siguran da me nikakva voda na svijetu druga,
osim ove ovdje, ne bi mogla napojiti, ne bi mi mogla ugasiti žeđ. U Bosni i Hercegovini, kao
i svakoj državi, vjerovatno ima više pozitivnih nego negativnih stvari. Život niko ne može
narediti, život niko ne može u šablone pretvoriti. Ljudi se otimaju. Ili Bog, ili neka druga sila
su ljudima na ovim prostorima dali poprilično razvijen mozak, dali su nam dobre gene, dali
su da oko nas ambijent valovit, zelen, brdovit, sa ovakvim rijekama, planinama, bude poticaja
za razmišljanje. To su nekakvi geografski i prirodni kvaliteti. Na neki način, neka naša
otvorenost, sklonost prema i crnom humoru, šali na sopstveni račun, izražava jedno duhovno
mentalno zdravlje koje je prisutno kod našega čovjeka. Naš pravi izazov je da domovinu
Bosnu i Hercegovinu napunimo pravim sadržajem je sada kada se ona spojila i sa pojmom
države. Domovini dugujemo bezuslovnu ljubav, jer smo u njoj rođeni, državi pak dugujemo
lojalnost. Volio bih da bosanci budu, kao što su znali u raznim ratovima, pa i ovom
poslednjem, biti hrabri da to budu i sada kad se treba obračunavati, ne sa nekakvim vojnicima
i oficirima, nego sa nekim umišljenim carevima, glavešinama koji nam kroje sudbinu onako
kako njima najviše odgovara.
