Kad putujete negdje na godišnji odmor, i onda kad se vraćate osjećate se nekako drugačije kad pređete granicu i kažete „ovo je moje“. Ne znate ni sami zašto, ali taj neki osjećaj koji vas ispuni je to da samo ono što se zove vaša domovina može izazvati jedinstven osjećaj, osjećaj ponosa, osjećaj da pripadate i da to nešto pripada vama. Bosna i Hercegovina je mala država, nismo ni svjesni koliko tu ima potencijala i prirodnih ljepota, da se čovjek prosto izgubi u svemu onome što se može vidjeti unutar 20 kilometara. Prije svega, prelijepe planine, rijeke, šume, a imamo i more. Ne postoji niti jedna druga država koju možemo nazvati svojom. Mi imamo i ne znamo možda cijeniti dok smo ovdje, ali kada odemo shvatimo koliko nam nedostaje. I svi oni koji dolaze, dolaze sa predrasudama, međutim kada stignu, bilo to Hercegovina, Mostar, Stari most, Sarajevo, shvate da je Bosna i Hercegovina jedna moderna država u kojoj žive normalni, civilizovani ljudi koji znaju biti domaćini otvorenoga srca i sa osmijehom na licu.